Istória Timor-Leste nian durante períodu koloniál domina ho perspetiva portugeza (euroséntrika) ne’ebé fó importánsia liu ba akontesimentu sira kona-ba oinsá koloniál portugés ka olandés haluan ninia podér no timoroan foin mensiona iha istória bainhira iha kontaktu ho koloniál sira. Iha períodu okupasaun indonézia nian istória hakerek ho abordajen husi estadu hodi lejítima polítika integrasaun nian, nune’e iha diferensa signifikante ho istória ne’ebé hakerek independentemente.
Haree ba istória ninia kontribuisaun krusiál hodi konstrui Timor-Leste nu’udar estadu-nasaun ninia identidade nasionál, entaun presiza buka tuir oinsá timoroan hahú interpreta sira-nia tempu pasadu hodi hatuur produsaun istoriográfika husi perspetiva timorizasaun nian ka husi timoroan ninia pontudevista rasik. Ne’eduni eskrita ida-ne’e foka ba oinsá nasionalista timoroan interpreta no reinterpreta Revolta-Manufahi iha tinan 1912 no oinsá Dom Boaventura nu’udar lider husi revolta konsidera hanesan eroi nasionál iha Timor-Leste ninia tempu istóriku. Nune’e sei lahaktuir lala’ok kona-ba Revolta Manufahi, maibé bazeia ba Daniel de Lucca Reis Costa ninia teze: A Timorização do Passado: nação, imaginação e produção da história em Timor-Leste (2016), sobre oinsá timoroan hatuur revolta ne’e husi perspetiva timorizasaun nian ho matan etnográfiku iha área antropolojia-istória halo analiza ba leitura, imajen, monumentu no selebrasaun ba sentenária Revolta-Manufahi nian iha tinan 2012.[1]
Perspetiva timorizasaun nian
Diskusaun sobre perspetiva timorizasaun nian inisia depois Revolusaun Ai-funan Kravu iha tinan 1974. Ida-ne’e lasees husi prosesu ba dezkolonizasaun ne’ebé tardiu. Portugál nu’udar país koloniál hetan krítika husi komunidade internasionál ne’ebé rezulta estatutu husi ninia kolónia sira muda ba “província ultramarinha” iha tinan 1951. Ne’eduni hodi hametin ninia podér, dalan polítika ida maka sadere ba teoria Luso Tropicalismo nian katak eduka povu kolonizadu atu bele imajina ninia an nu’udar sidadaun portugeza ho kultura portugeza maka di’akliu nomós prestijiadu tanba iha armónia rasiál no integrasaun étnika nu’udar karaterístika únika.[2]
Prosesu sira-ne’e implika reformasaun ekonómika iha kolónia áfrika sira maibé labele evita Funu Libertasaun nian ne’ebé povu afrikanu sira lansa hori dékada 1960. Situasaun ne’e kontradís ho Timor-Portugés ne’ebé kuaze hakmatek, dook husi Áfrika no izoladu iha ninia rejiaun. Maski nune’e elite timoroan iha Díli estabelese enkontru anti-koloniál ho klandestinu, loke polémika iha jornál kona-ba vida sosiál iha kolónia no husi matan timoroan nian ou sentimentu nasionalista koko hodi krítika ka defende kultura timór nian. Mezmu sira-nia diskursu seidauk to’o étapa ida-ne’ebé define loloos ideia sobre timorizasaun nu’udar konseitu ida.
Bainhira deskolonizasaun sai governu portugés ninia polítika ofisiál iha tinan 1974, liafuan timorizasaun foin sai vokabuláriu importante ida. Prinsipalmente iha kontestu ba timorizasaun setór edukasionál nian maka hala’o husi GCRET (Grupo Coordenador Para a Reformulação do Ensino de Timor) ho objetivu halibur eskola sira-nia jestór no manorin hodi revee programa no manuál sira, hanoin filafali (repensar) sistema edukasionál hodi sujere buat foun ne’ebé kondizente ba nesesidade no realidade timoroan nian.[3] Maibé polítika ne’e la implementa tan interferénsia husi okupasaun militár indonézia iha tinan 1975, ne’ebé introdús istória tuir perspetiva Rejime Orden Foun nian liuhosi prosesu ba “indonezianizasaun” atu timoroan bele simu integrasaun ho Indonézia.[4]
Maibé perspetiva timorizasaun nian hahú utiliza nu’udar krítika ne’ebé opoin istoriográfia koloniál iha diáspora. Intelektuál timoroan hanesan Abílio Araújo mezmu utiliza fonte koloniál hodi hakerek As Elites em Timor (1973) no Os Loricos Voltaram a Cantar (1977), interpreta Timor Leste ninia pasadu husi perspetiva nasionalista. Maski nune’e ho polítika represiva durante okupasaun indonézia (1975-99) halo obra rua ne’e sirkula limitada iha Timor Leste no laiha espasu hodi diskute perspetiva timorizasaun nian.
Konseitu sobre timorizasaun foin mosu fali nu’udar diskursu interpretativu no hetan redefinisaun ho mudansa signifikativa hafoin restaura independénsia iha tinan 2002. Daniel de Lucca konklui timorizasaun iha kontestu ne’e maka ‘dekolonizasaun’, partikularmente ho signifikadu hanesan ‘deportugalizasaun’, ‘deindonezianizasaun’, refere relasaun entre Timor-Leste ho Nasoins Unidas inklui mós ajénsia internasionál oioin.[5] Katak halo ‘nasionalizasaun’ ba asuntu Timor-Leste nian. Konseitu ida-ne’e sai fundasaun teórika hodi analiza oinsá reprezentasaun Revolta Manufahi nian iha tinan 1912 hosi timoroan ninia matan, vis-à-vis ho istoriografia koloniál no reprezentasaun ba Dom Boaventura durante okupasaun indonézia.
Revolta-Manufahi husi Perspetiva portugeza
Iha perspetiva hirak kedas relasiona ho istoriografia kona-ba Revolta-Manufahi (1911-1912), maibé eskrita ne’e foka liu ba perspetiva portugeza no indonézia nian. Biar nune’e lahasees perspetiva franseza ka anglófona ne’ebé esensiál hodi hariku no hatuur istoriografia ida-ne’ebé krítiku ho perspetiva timorizasaun nian. Daniel de Lucca (2016) verifika husi perspetiva hirak ne’ebé eziste, exetu ladauk mensiona perspetiva indonézia, kuaze iha konsensu ida katak rohan husi Funu-Manufahi nu’udar pontu nakfilak ba forma oinsá hala’o podér iha territóriu.
Perspetiva portugeza haktuir katak fin husi Revolta-Manufahi nu’udar faze fundamentál tanba konsege harahun liurai sira-nia podér, hafahe reinu sira ba unidade ki’ik atu fasil hodi kontrola. Se iha liurai ida-ne’ebé mantein ninia pozisaun, ida-ne’e mai husi liurai sira ne’ebé leál ba Portugál. Konsekuénsia seluk maka liurai ho dato revoltozu sira lakon direitu ba rai, animál hakiak sai estadu ninia rikusoin, haruka ka obriga família timoroan ninia ema barak maka muda ba fatin seluk iha Timór nu’udar atan ou asuliar. Tuir ida-ne’e governadór koloniál mós halo kodifikasaun foun ba lejislasaun lokál ne’ebé obriga ema serbisu ho morál no legál. Konsekuentemente Dom Boaventura ninia derrota iha Funu-Manufahi bele konsidera nu’udar fin husi sistema polítiku ba Reinu Timór nian no inisia administrasaun direta ne’ebé konsolida Pax Lusitana.[6]
Husi perspetiva portugeza manán-na’in husi Funu-Manufahi hanesan governadór Filomeno da Câmara (1911-1917) ho ninia aliadu sira, liuliu Dom Carlos husi Alas no Dom Aleixo Corte Real husi Ainaro ne’ebé subjuga Dom Boaventura merese hatuur iha fatin ida onradu. Ida-ne’e hatudu iha espozisaun koloniál iha tinan 1934, iha Portugál, bainhira oan husi Dom Aleixo, Adriano Corte Real lee diskursu iha lia-portugés hodi hahii no rekoñese méritu ba sivilizasaun luzitana ne’ebé hamamar rebelde sira, domestika domin ba funu no hanetik asuwain sira hananu ‘lorsa’ ne’ebé hanaran funu timoroan nian.[7]
Dom Aleixo Corte Real konsidera nu’udar eroi ba ultramar ne’ebé konsagradu ho martir ba pátria luzitana. Haree ninia méritu tanba foti kro’at hodi reziste, hafoin oho husi forsa nipónika ne’ebé okupa illa Timór durante Funu Mundiál Daruak. Bainhira japonés sira rende tanba bombardeamentu atómiku la’ós tanba Forsa Aliada maka manán funu iha Timór, mas ikusmai podér portugés hatuur filafali iha tinan 1946 no Dom Aleixo hetan títulu póstumu Comendador da Ordem Honorífica Portuguesa Torre e Espada. Konsidera nu’udar régulu ne’ebé fiél ba bandeira portugeza; koñesidu nu’udar timoroan dahuluk ne’ebé ninia foto reprezenta iha osan; harii ninia monumentu iha Ainaro; timoroan dahuluk ne’ebé hakerek ninia biografia no tematizadu iha livru didátiku istória nian iha Portugál. Nune’e difinitivamente integra iha istoriografia ba poténsia kolonizadora nian.[8]
Dom Aleixo Corte Real ninia naran no imajen mós espalla to’o koñesidu iha metrópole nu’udar timoroan ninia liurai ezemplár ida nomós hetan prestíjiu boot nu’udar eroi ba mitolojia luzotropikál.[9] Kontráriu ho ida-ne’e Dom Boaventura nia dignidade nu’udar régulu Manufahi nian hasai husi patente koronél no hetan reprezentasaun antagónika: liurai traidór, selvajen no rebelde ne’ebé presiza pasifika. Rivalidade entre liurai rua ne’e kontinua durante Funu Mundiál Daruak, kuandu liurai sira maktuir Liurai Manufahi nian luta husi japonés sira no Dom Aleixo ho ninia asuain sira funu husi Forsa Aliada australiana sira.
Abílio Araújo no perspetiva nasionalista
Iha dékada 1970, foin hahú narrasaun istórika kona-ba Funu-Manufahi hakerek husi perspetiva timoroan nian. Kontradís ho perspetiva portugeza, nasionalista timoroan komesa fó apresiasaun no omenajén ba Dom Boaventura. Imajen Dom Boaventura nian husi album portugés iha Exposição do Mundo Português, iha Lizboa, tinan 1940, timoroan prodús filafali no ulukliu utiliza iha livru As Elites em Timor ninia kapa hakerek husi Abílio Araújo iha tinan 1973. Nota ba imajen okos hatete: “Dom Boaventura Manufahi nian, xefe ba revolta iha tinan 1912, hetan bolun ‘traidór’ no ‘rebelde’ husi koloniál portugés tanba lakohi nafatin atu lia-ida”, ho nota rodapé: “Dom Boaventura Manufahi nian no xefe boot ba revolta hasoru kolonializmu portugés iha tinan 1912. Liuhosi paktu juramentu nian ho raan konsege halo aliansa ho timoroan ninia liurai hotuhotu. Maibé bainhira hamosu revolta, ema balun trai nia.”[10]
Abílio hakerek As Elites em Timor ho pretensaun polítika duké akadémika, komesa haree Timor-Leste ninia pasadu husi perspetiva timorizasaun nian. Iha ninia interpretasaun istórika kona-ba elite timoroan nian, konsidera liurai no dato sira nu’udar elite timoroan husi primeira jerasaun ne’ebé hahú inkorpora ba sistema koloniál, hafoin derrota iha funu anti koloniál sira durante ‘guerra de pacificação’ husi sékulu XIX ba sékulu XX. Ida-ne’ebé Dom Boaventura nakfila ba reprezentasaun másima husi jerasaun elitista dahuluk maka rekuza aliansa ho bandeira portugeza.
Abílio mós aviza iha ninia livru: Timor-Leste, Os Loricos voltaram a cantar: Das Guerras Independentistas à Revolução do Povo Maubere (1977), katak materiál ne’ebé nia konsulta, prodús husi perspetiva vensedór no koloniál ninia interese, tan ne’e presiza iha timoroan ninia óptika interpretativa no espíritu krítiku. Nia mós kestiona periodizasaun istórika ne’ebé portugés sira halo katak tuir vizaun istórika koloniál nian. Nune’e estabelese períodu sira tuir data ne’ebé hamosu triunfu ba portugés sira-nia arma ka pasu hodi hametin territóriu.[11]
Títulu Os Loricos rasik foti husi manu ne’ebé barak iha foho Timór nian. Loriku ninia silénsiu asosia ho derrota Dom Boaventura nian iha Funu-Manufahi no bainhira loriku hananu fali, ida-ne’e liga ba timoroan ninia movimentu nasionalista ne’ebé komesa mosu filafali husi Fretilin (Frente Revolucionária de Timor-Leste Independente). Loriku simboliza no reprezenta povu ne’ebé laiha voz nomós joven ninia movimentu nasionalista sira ne’ebé tuir Dom Boaventura ninia ain-fatin hodi luta hasoru kolonializmu.
Abílio iha papél fundamentál liuhusi ninia interpretasaun sobre Revolta-Manufahi haree husi perspetiva timoronan nian, introdús Dom Boaventura ninia imajen iha livru Os Loricos ninia kapa no liuliu hodi fó koñese filafali sé maka Dom Boaventura. Nune’e Dom Boaventura ninia luta ne’ebé ema rona de’it husi oralidade, ho prezensa Abílio ninia livru konsege inkorpora liurai-asuwain ba timoroan sira-nia pensamentu nasionalista no ikusmai hetan aseitasaun populár.
Bazeia ba Abílio ninia publikasaun ne’ebé divulga Dom Boaventura, ikusmai liurai ne’e hetan konsiderasaun nu’udar eroi nasionál husi timoroan sira-nia movimentu nasionalista. Fretilin iha ninia kampaña polítika mobiliza didi’ak istória kona-ba Dom Boaventura no Revolta Manufahi iha ninia diskursu sira katak timoroan tenke unidu no fó onra ba luta iha pasadu hodi kontra kolonializmu. Ida-ne’ebé simboliza mós husi Fretilin ninia komisaun ida organiza joven nasionalista sira husi Díli ba vizita Dom Boaventura ninia feto-faluk iha suku Kakuit – Same tinan 1974.
Entre vizitante sira, ida maka José Ramos-Horta ne’ebé iha loron 12 fulan abríl iha tinan 1976 nu’udar Ministru ba Negósiu Estranjeiru husi Repúblika Demokrátika Timor-Leste nian iha ninia diskursu ba Konsellu Seguransa ONU (Organização das Nações Unidas) nian, hatete ho orgullu katak Rainha Maria de Manufahi, Dom Boaventura ninia feto-faluk nu’udar militante husi partidu ne’ebé nia reprezenta.[12]
Dom Boaventura husi perspetiva indonézia
Governu indonéziu durante períodu okupasaun militár koko atu hakerek filafali istória Timor-Leste nian. Husi tinan 1975 ba kotuk, istória indonézia nian nunka mensiona Timor-Leste nu’udar parte integrante territóriu indonéziu nian maibé ida-ne’e kebra tiha ho impozisaun prematura liuhosi prodús livru Integrasi: Kebulatan Tekad Rakyat Timor-Timur (1976), tinan ida depois invazaun.
Argumentu balun relata iha istória husi versaun Orden Foun indonézia nian koko hatuur maka halo liña-konesaun ba períodu Srivijaya (sékulu 7-14) no períodu Majapahit (sékulu 13-15) ho anakronikamente hatuur nu’udar ‘estadu-nasionál’ uluk iha Nusantara, katak Repúblika Indonézia hetan erdeiru husi impériu rua ne’e ninia fronteira jeográfika. Tan ne’e Timor-Leste ninia integrasaun hanesan ‘territóriu’ ne’ebé fila hikas ba Ibu Pertiwi (Mãe Pátria); no hatuur similaridade entre Timor Osidental nu’udar kolónia olandeza ho Timor-Leste nu’udar kolónia portugeza hodi enfatiza katak territóriu rua ne’e koloniza husi nasaun osidentál hafoin konsege hafahe reinu Timór sira.
Iha kontestu ida-ne’e governu okupasaun indonézia koko atu foti mós imajen Dom Boaventura nu’udar símbolu ba liurai ne’ebé luta kontra kolonializmu hodi lejítima polítika integrasaun nian. Mezmu la ofisializa nu’udar eroi nasionál indonézia nian, maibé imajen Dom Boaventura maizumenus hatuur hamutuk iha pozisaun iguál ho eroi pré-nasionalista indonézia ne’ebé luta hasoru koloniál olandés.[13]
Daniel de Lucca ninia estudu kona-ba Dom Boaventura ninia monumentu durante períodu okupasaun nian, haktuir katak maizumenus ba perpetuasaun pasadu liuhosi monumentu, governu indonéziu harii monumentu tolu hodi lejítima polítika integrasaun nian. Monumentu ida importante liu maka Dom Boaventura ninia estátua iha Jardín 5 de Maio Díli ho hatais tradisionál tau belak no kaibauk, hatudu asuwain ida-ne’ebé dada kotuk korrente iha ninia liman no ain, nune’e bele interpreta nu’udar jestu ba libertasaun hodi hasoru domíniu koloniál. Estátua ne’e iha dékada 1980, sai íkonu ida ba sidade Díli nian ne’ebé baibain utiliza ninia retratu nu’udar kapa ba livru sira kona-ba istória ofisiál relasiona ho integrasaun Timor-Timur nian, sobre dezenvolvimentu inklui mós panfletu ka publikasaun propagandístika sira seluk.[14] Maizumenus liuhosi estátua ne’e, governu indonéziu koko halo afirmasaun kona-ba valór universál husi tradisaun pasadu pré-koloniál nian ne’ebé luta hasoru kolonializmu iha rejiaun Sudeste Áziatiku nian.[15]
Iha kontestu ne’e Dom Boaventura ninia imajen lahatuur ona iha fatin sentrál husi parte rezisténsia nian atu mobiliza luta kontra okupasaun indonézia. Lahanesan ho timoroan ninia diskursu nasionalista inagurál ne’ebé foti aas revolta populár ho frontalidade radikál no luta anti-koloniál, entaun aspetu ne’ebé reprezenta ho di’ak sobre figura Dom Boaventura nian iha dékada 1980 maka reinventa narrativa nasionalista, elabora ho diskursu afirmativu ida hodi buka pás la’ós konflitu. Nune’e bele harii narativa anti-indonézia ida ne’ebé bele alkansa no envolve timoroan barakliu nomós aliadu esternu sira. Iha konfigurasaun foun ida-ne’e, figura Dom Boaventura nian labele korresponde ona ba timoroan sira-nia nesesidade no aspirasaun koletiva mezmu iha fatin dook diáspora nian.
Relevante mós hodi haree arkivu indonéziu nian, inklui mós husi jornál lokál sira ne’ebé publika iha Díli, durante dékada 1990 nian hodi komprende perspetiva indonézia sobre Revolta-Manfuahi. Ida-ne’e relasiona ho sujestaun husi governu provínsia Timor-Timur nian ne’ebé maioria husi ema Apodeti (Associação Popular Democrática Timorense) nian, atu Dom Boaventura ho lider Apodeti nian hanesan Osorio José Soares no Arnaldo dos Reis Araújo sai eroi nasionál indonézia nian. Figura rua ne’e mesak fundadór Apodeti nian iha tinan 1975 no naran ikus sai governadór dahuluk ba períodu okupasaun nian (1976-78). Nia hakoi iha Jardín Eroi Nasionál Seroja.[16] iha kedas semitériu Santa Cruz ninia sorin iha ne’ebé tuir istória husi ibun-ba-ibun balun katak Dom Boaventura hakoi iha ninia entrada atu ema hotu bele sama, katak simbolikamente hatún ninia dignidade.[17]
Pós independénsia
Dom Boaventura mosu filafali iha panteaun nasionál, depois Timor-Leste restaura independénsia. Prinsipalmente hatudu iha serimónia hodi selebra tinan 100 Revolta-Manufahi ne’ebé hala’o iha Same, koloka mós Dom Boaventura ninia estatúa monumentál bazeia ba imajen ne’ebé utiliza dala uluk iha livru Os Loricos ninia kapa. Nune’e imajen Dom Boaventura nian hahú sai boot no bele hetan iha faru, boné, postér, kapa livru no ida importante liu maka moeda timoroan nian ho valór 100 centavos ho imajen Dom Boaventura nian.[18] Ida-ne’ebé bazeia ba Benedict Anderson ninia estudu bele funsiona nu’udar emblema poderoza sira ba dezenvolvimentu ho sentimentu nasionál. Nune’e reprodusaun hirak-ne’e hasees sentralidade husi monumentu antropomórfiku sira-ne’ebé governu okupasaun indonézia nian harii iha lokalidade estratéjika balun.
Entretantu perspetiva timorizasaun nian mós ita bele haree oinsá governu RDTL (República Democrática de Timor-Leste) nian fó fatin sentrál ba Dom Boaventura nu’udar eroi nasionál duké Dom Aleixo Corte Real. Se governu husi períodu koloniál portugés harii Dom Aleixo Corte Real ninia estátua iha Ainaro, entaun governu RDTL nian harii Dom Boaventura ninia estátua hodi komemora tinan 100 Revolta-Manufahi iha Same; se imajen Dom Aleixo Corte Real nian tau iha eskudu 100, entaun Dom Boaventura tau iha osan centavos 100; se ida primeiru hatuur iha istória portugeza ninia liutiha períodu funu koloniál nian, entaun Dom Boaventura introdús iha materiál didátiku istória nian ne’ebé timoroan prodús. Nune’e mós Dom Aleixo Corte Real nu’udar timoroan dahuluk ne’ebé ninia biografia portugés ida maka hakerek, entaun ohin loron iha istória kontada no eskrita sira hahú publika kona-ba Liurai-Manufahi; Dom Aleixo hetan títulu husi governu koloniál entaun Timor-Leste independente komesa iha tinan 2007, entrega Ordem Dom Boaventura nu’udar Ordem Combatentes Fundadores de Libertação Nacional.[19] Nune’e mós iha tinan 2015 toponímia ba dalan, Rua Dom Aleixo Corte Real iha área Mandarin (Díli) hori tempu portugés troka ba Rua Dom Boaventura.[20]
Dom Boaventura nu’udar aman nasionalista?
Liutiha ka durante sentenáriu ba Revolta-Manufahi iha Same (1912-2012) ho produsaun narrativa istórika ne’ebé limitadu, dala balun ita rona afirmasaun katak Dom Boaventura nu’udar “fundador da nação”, ka bainhira vizita Rádiu komunitáriu Same iha tinan 2012, hetan retratu boot Dom Boaventura nian tara iha didin ho nota “aman nasionalista Timor-Leste” nian.
Oinsá mós atu liga movimentu nasionalista ho Revolta-Manufahi, presiza haree ho kuidadozu. Uluknain istóriadór fransés René Péllisier maka haree kritikamente ba fonte sira-ne’ebé relasiona ho Funu-Manufahi nian no aprezenta razaun hirak ne’ebé posível. Tuir nia, razaun ida korrente liu ba Revolta-Manufahi maka ninia orijén antikoloniál ho feisaun proto nasionalista, haree ba posibilidade partisipasaun husi indivíduo asimiladu balu (funsionáriu timoroan no mestisu), soran ho rejime repúblikanu foun no liga ho Loja Masonika ‘Oceania’ ne’ebé harii iha Díli, tinan 1911.[21] Diferensa ho ninia aman Dom Duarte Souto Maior ne’ebé hakarak reziste de’it, entaun ninia oan Dom Boaventura hakarak duni sai tiha portugés sira; ketak ho liurai ninia oan sira uluk, Dom Boaventura iha orizonte luan nu’udar estudante iha Koléjiu Misaun Lahane nian iha tinan 1895, hafoin kaptura husi povu manufaista ho orden husi ninia aman raik, no nia ikusmai eleitu nu’udar régulu.
Durante Funu-Manufahi iha iluzaun igualitária husi asimiladu sira-ne’ebé hakarak aproveita implantasaun ba Repúblika iha tinan 1910 no ba liurai timoroan sira haree ida-ne’e nu’udar oportunidade atu harii aliansa. Liuliu liurai sira ne’ebé lakon lasu monárkiku, lakontente ho transformasaun no kontrolu administrativu hanesan haboot impostu kapitasaun, monetarizasaun fiska nian ho ‘pataka’; obrigasaun hodi serbisu ba obra públika, resenseamentu obrigatóriu ba populasaun, animál-haki’ak no ai horis. Aleinde Olanda ninia prezensa ne’ebé hamosu filafali krítika hodi soran ka sadik konflitu ho Portugál no mudansa bandeira monárkika ho republikana nian. Tanba bandeira monárkika hatudu símbolu sobre aliansa klase dato nian ho koroa portugueza.[22] Insatisfasaun husi líder sira ne’ebé hakotu ninia aliansa, ikusmai hamutuk iha Funu-Manufahi maka foti aas Dom Boaventura. Bainhira reinu Manufahi nian iha kosta-súl konsege halibur xefetura sira to’o iha parte tasi-feto no enklave Oécussi-Ambeno nian. Represaun koloniál partikularmente dura to’o nesesita ró-funu ho tropa sira husi Índia, Makau no Mosambike. Nune’e mós ema timoroan entre 15 mil to’o 25 mil sai vítima, ka liu 5% husi populasaun.[23]
Relasiona ho liurai sira-nia koñesimentu sobre ‘independénsia’ ka ‘nasionalidade’, Geoffrey Gunn halo komparasaun ida maibé labele afirma katak Funu Manufaista hanesan ho Revolução Haitiana nu’udar únika luta ba dekolonizasaun iha rohan sékulu da-20, bainhira atan sira-nia revolta lidera husi intelektuál nasionál foti fila retórika koloniál sobre liberdade, igualdade no demokrasia hodi kontra na’i koloniál sira.[24] Ida-ne’e kuaze hatán malu ho Abílio Araújo ninia palestra katak konsesaun moderna ba estadu-nasaun lahan-malu ho objetivu husi régulu ninia luta kontra kolonializmu portugés. Abílio haforsa tan iha ninia entrevista katak Dom Boaventura nu’udar ema ida-ne’ebé kontra korrente istóriku hodi halibur liurai sira; nu’udar eroi ida mas tanba limitasaun, lahatene sistema koloniál ne’ebé iha faze avansada liu; mas la’ós Dom Boaventura maka harii Nasaun, karik liafuan ne’e mós nia lakoñese; nia ezemplu ida, inspirasaun ida, mas la’ós kriadór ba Nasaun.[25]
* Aprezenta iha Centro Nacional Chega (CNC) ninia aniversáriu, loron 17 fulan-jullu iha tinan 2018.
Nota de rodapé
[1] Rejistu istória nian kona-ba Timor-Leste ho abordajén konvensionál fó importánsia liu ba dokumentu eskritu, lahó abordajén etnográfika no antropolójika sei ignora tradisaun husi istória orál ne’ebé haktuir ho riku sobre vida timoroan iha pasadu. John G. Taylor. 1998. Perang Tersembunyi: Sejarah Timor-Timur yang dilupakan. Jakarta: Fortilos. p. 1.
[2] Helen Mary Hill. 2000. Gerakan Pembebasan Nasional Timor Lorosae. Díli. Yayasan HAK & Sahe Institute for Liberation. p. 33-34.
[3] Haree António Barbedo de Magalhães. 2016. ‘To think about the school and its issues is a right and a duty’: Decolonizing the education system in East Timor in 1975′, iha Timor-Leste: O local, regional e global. Volume II. Timor-Leste Studies Association.
[4] Rogério Sávio Ma’averu, 2018. A “timorização” da história: pesquisa histórica e produção de manuais didáticos’. Semináriu online iha (CES) Centro de Estudos Sociais – Universidade Coimbra no CLACSO (Conselho Latino-Americano de Ciências Sociais).
[5] Daniel de Lucca R. Costa. 2016. A timorização do Passado: nação, imaginação e produção da história em Timor-Leste. Tese Doutoramento. Unicamp. p. 91-95. Sobre relasaun Timor-Leste ho Nasoins Unidas no Ajénsia Internasionál oioin haree, Kelly Silva, 2012, As Nações Desunidas –Práticas da ONU e a estruturação do Estado em Timor-Leste. Belo Horizonte. UFMG.
[6] Daniel de Lucca Reis Costa. 2016. A timorização do Passado: nação, imaginação e produção da história em Timor-Leste. Tese Doutoramento. Unicamp. p. 154.
[7] Ibid. 162.
[8] Ibid. 163.
[9] Haree iha Nota Rodapé, ibid. p. 68.
[10] Ibid. p. 165.
[11] Periodizasaun ne’ebé Abílio propoin maka: ‘o primeiro período que vai de 1642 a 1912 e o segundo período que compreende ao intervalo medido entre 1912 e 1975. O 1º período corresponde às duras ‘guerras independentistas’ travadas pelos Povos Timores que queriam continuar a escrever livremente a sua história. O 2º período corresponde à fase de resistência passiva generalizada quebrada por inssurreições contra o colonialismo português – o movimento camponês que eclodiu durante a Segunda Guerra Mundial, apelidado pelos portugueses de “colunas negras” e a revolta de 1959 – período de anúncio da formação da nova nacionalidade Timor e do surgimento do movimento de libertação nacional dirigido pela direção única e que teria o desfecho com a proclamação da República Democrática de Timor- Leste. (1977:66-67).’ Geoffrey Gunn, (1999), iha ninia livru Timor Lorosa’e: 500 years fó krítika ba periodizasaun husi Abílio Araújo katak simplista demais.
[12] Geoffrey C. Gunn. 2005. 500 Tahun Timor Loro Sae. Díli. Sa’he Institute for Liberation (SIL) & Nagasaky University. p. 276.
[13] Dékada 1990, governu indonéziu publika istória ofisiál ba nivel SMU (Sekolah Menengah Umum) ka ensinu sekundáriu kona-ba integrasaun ne’ebé mensiona mós Revolta-Manufahi, mezmu nunka uza hodi hanorin iha aula. Iha biblioteka CNC (Centro Nacional Chega) no Xanana Reading Room livru ne’e nein iha kópia ida.
[14] Estátua daruak hamriik iha Meskita Fatuhada embaixada australiana ninia kotuk. Estátua ida-ne’e governu provínsia Timor-Timur nian hameno iha tinan 1998, atu tau ba rotunda iha aeroportu Comoro nian ne’ebé ohin loron tau Nicolau Lobato ninia estátua, maibé abandonadu tanba situasaun runguranga depois referendu iha 1999. Nune’e populasaun iha Fatuhada foti hodi tau iha sira-nia bairru. Estátua datoluk harii iha Same iha rejiaun ne’ebé Dom Boaventura lansa funu iha tinan 1911, maibé husi aspetu fíziku ninia oin no hatais la’ós hanesan timoroana ninia asuwa’in ida, maibé atu hanesan fali eroi ibériku.
[15] Dadolin Murak nia poema iha lia-indonézia ho títulu ‘Jenerál’ (25/09/2017), versu iha estrofe daruak: Jenerál/Boaventura no Nicolau Lobato tabú atu ami temi/Ó obriga ami atu dekór eroi revolusaun hitu/… Se haree didi’ak governu indonéziu mezmu deskreve Lobato nu’udar kriminál, maibé ida-ne’e la akontese ba Dom Boaventura ne’ebé konsidera nu’udar eroi lokál iha luta hasoru kolonializmu portugés. Asesu ikus ba poema iha Facebook, loron 12 fulan-abríl tinan 2018.
[16] Iha dékada 1990 klaran, Dom Boaventura nomeadu husi governu provínsia nian nu’udar eroi nasionál ne’ebé luta hasoru prezensa koloniál hodi reprezenta Timor-Timur hanesan provínsia indonézia sira seluk.
[17] Ípoteze balu ba Dom Boaventura ninia fatin prezu no enterradu maka lori ba kadeia Aipelo (Bazartete), prezidiu ba Balibó, Batugadé no ba illa Ataúro. Versaun seluk dehan prezu iha mota Klere nia ninin entre Alas ho Fatuberliu hafoin mai Díli, ba Balibó hafoin troka ba aguardente ninia garrafaun hodi lori ba Soe (Timor Osidental), hola oan feto liurai Hal-Tama iha Noemuti no ikusmai mate hakoi iha ne’ebá. Haree Dom Carlos Filipe Ximenes Belo, A Guerra de Manufahi (1911-1912). Baucau. 2012. p. 24.
[18] Kestaun refletiva ida-ne’ebé Daniel de Lucca mensiona maka Dom Boaventura ninia estátua halo iha Bandung (Indonézia) no moeda/doit centavos iha Casa Moeda Portugál nian. Ida-ne’e hatudu reprodusaun eroi nasionál sei dependénsia ba eis-metropóle. Imajen ka estátua Dom Boaventura nian bazeia foto ne’ebé koloniál portugés prodús ho pose tuur, ho arma no faru asuwa’in timoroan nian tuir nesesidade ba Espozisaun Koloniál iha Lizboa.
[19] Orden ida-ne’e ba Combatentes Fundadores do Movimento de Libertação Nacional ne’ebé promove, organiza no lidera rezisténsia entre loron 15 fulan-agostu 1975 no loron 31 fulan-maiu 1976. Haree Rogério Ma’averu Sávio. 2012. Revolta Dom Boaventura iha Manufahi (1911-1912). Dili. Comissão Organizadora Centenário Revolta-Manufahi. p. 9.
[20] Estrada hotuhotu hetan naran foun, maibé iha plaka hakerek nafatin naran antigu hodi mantein ninia lasu istóriku. http://observador.pt/2015/10/30/timor-leste-novos-nomes-as-ruas-díli/
[21] Haree René Pélissier. 2007. Timor em Guerra: A conquista Portuguesa 1847-1913. Lisboa. Editorial Estampa. P. 434-438. Geoffrey Gunn, op. cit. 267-268.
[22] Geoffrey Gunn, op.cit. 267.
[23] Frédéric Durrand. 2009. História de Timor-Leste: Da Pré-História À Actualidade – Istória Timor-Leste Nian: Husi Pre-Istória To’o atualidade. Lisboa-Porto. Lidel. p. 56.
[24] Geoffrey Gunn, op.cit. p. 27.
[25] AMRT. 2015. Memória e Identidade Nacional. Díli, 26 e 27 de Janeiro de 2015. p. 74.
Bibliografia
AMRT.
2015. Memória e Identidade Nacional. Díli, 26 e 27 de Janeiro de 2015.
Araújo. Abílio.
1973. As Elites em Timor. Lisboa.
Belo. Dom Carlos Filipe Ximenes.
2012. A Guerra de Manufahi (1911-1912). Baucau.
Costa. Daniel de Lucca Reis.
2016. A timorização do Passado: nação, imaginação e produção da história em Timor-Leste. Tese Doutoramento. Unicamp.
Durrand. Frédéric.
2009. História de Timor-Leste: Da Pré-História À Actualidade – Istória Timor-Leste Nian: Husi Pre-Istória To’o atualidade. Lisboa-Porto. Lidel.
2010. Timor-Leste: País no Cruzamento da Ásia e do Pacífico. Um Atlas Histórico-Geográfico. Lisboa-Porto. Lidel.
Gunn. Geoffrey C.
2005. 500 Tahun Timor Lorosa’e. Díli. Sa’he Institute for Liberation (SIL) & Nagasaky University.
Hill. Helen Mary.
2000. Gerakan Pembebasan Nasional Timor Lorosae. Díli. HAK & SIL.
Ma’averu. Rogério Sávio.
2012. Revolta Dom Boaventura iha Manufahi (1911-1912). Díli. Comissão Organizadora Centenário Revolta Manufahi. https://www.etcheremun.com/revolta-dom-boaventura-iha-manufahi/
2018. A “timorização” da história: pesquisa histórica e produção de manuais didáticos’.
Semináriu online ba CES (Centro de Estudos Sociais) – Universidade Coimbra no CLACSO (Conselho Latino-Americano de Ciências Sociais).
Magalhães. António Barbedo de.
2016. ‘To think about the school and its issues is a right and a duty’: Decolonizing the education system in East Timor in 1975′, iha Timor-Leste: O local, regional e global. Volume II. Timor-Leste Studies Association.
Observador.
2015. Timor-Leste novos nomes para as ruas de Díli.
http://observador.pt/2015/10/30/timor-leste-novos-nomes-as-ruas-dili/
Pélissier. René.
2007. Timor em Guerra: A conquista Portuguesa 1847 – 1913. Lisboa. Editorial Estampa.
Silva. Kelly.
2012. As Nações Desunidas – Práticas da ONU e a estruturação do Estado em Timor-Leste. Belo Horizonte. UFMG.
Soekanto.
1976. Integrasi: Kebulatan Tekad Rakyat Timur-Timur. Jakarta. Yayasan Parikesit.
Taylor. John.
1998. Perang Tersembunyi – Sejarah Timor Timur Yang Dilupakan. Jakarta. Fortilos.

Leave a Reply